Zemlja Zemlja

Kako leti bumerang? Sa zemlje na zemlju, prema ptici, putanjom koja se ne da lako objasniti, ali ima svoj pocetak i kraj uvijek u blizini. Sve ostalo je zrak, let prema necemu drugom što leti, proizvodnja slucajne smrti, prekid elipse povratka. Ruka koja ga je bacila ista je ona snažna, a gladna života koja je napisala ovu knjigu.
Zemlja Zemlja prostor je velikog pjesnickog umijeca jer se s paradoksima prolaznosti, ljudske društvenosti i apokalipse koja se neprestano dogada pokušava razracunati bez ostatka, hrabro, pogubno i samotnicki. Upravo onako kako leti bumerang, u neopisivoj ljepoti vrtnje i šumu svojih lopatica dok para nevini zrak iznad manje nevinih ljudi. Marko Pogacar ispisao je, usprkos svojim putovanjima, a možda i baš zbog njih, s kraja na kraj planeta, knjigu pjesama koja svoju potragu za smislom ne zapocinje uvijek letom, ali i ne okoncava uvijek na zemlji; u toj maestralnoj izmjeni perspektiva ovi stihovi katkad oko nas fijucu kao meci, katkad nas umiruju kao jastuk od paperja neke vrlo egzoticne ptice koja izumire. Na kraju, kako onda leti, a kako miruje Pogacarov bumerang? Jednom rijecju: svemocno.
Ivica Prtenjaca