Zemlja bez sutona

Biologinja, preciznije skupljacica sjemenki s ugroženih podrucja Glorija Suton dolazi u posjet ocu u Split izmedu dvaju terena. Taj ce posjet neminovno biti i povratak u ocev rodni kraj Vrj, zaselak Sutoni, negdje u Dalmatinskoj zagori, blizu Cetine. Tamo srece Jadrana, prijatelja iz djetinjstva, njegovu kcer Altu, pokoju invazivnu vrstu, ali i zadatak presadivanja stabla. Svi Glorijini pokušaji da makar na trenutak živi u sadašnjosti bit ce preplavljeni bršljanima sjecanja i njezinim korjenitim vezama s prošlim životom. A taj nam život s ovih stranica šiba doživljaje i osjecaje guste i miomirisne kao što je i dalmatinska vegetacija: zavodljive, bodljikave, ljepljive, i u konacnici, pod vrelinom sunca, samonikle.
Samo opasno je spasonosno, pa zato nema mjesta potencijalno ljekovitijeg da se Glorija, žena cija majka postoji samo u obiteljskim mitovima, konacno suoci i pomiri s ocem, Žarkom, da barem u sebi kaže ocevoj sjeni sve ono što je ostalo neizreceno, a što vodi razumijevanju i oprostu. Jer Žarko nije bio lagan covjek. Ni život Glorije, koja se od Sutona, preko splitske Siromašne, vinula do znanstvene zvijezde. A svega toga ne bi bilo bez oca Žarka. I sjemenke ljubavi koju je davno u njoj zasadio Dida. Trebalo je za tu spoznaju otkopati i mir, i pokoji dobro zatvoren grob. Zemlja bez sutona, prvi roman Marije Andrijaševic, svojedobno nagradene Goranom za mlade pjesnike, kao da je od mirisne smole mediteranskog drveta kojom se rana na obiteljskom deblu Sutonovih lijeci, a za citatelja lijepi. – Kruno Lokotar