Zašto guramo glave u pijesak

O poricanju provjerenih cinjenica

i obmanjivanju sebe i drugih

Kvaliteta našeg života cesto ovisi o tome koliko smo spremni i sposobni suociti se sa stvarnošcu, ali i s vlastitim osobinama koje nam pomažu ili odmažu da se u njoj uspješno snalazimo i dobro osjecamo. Uvjereni smo da „glavu u pijesak guraju“ samo djeca kad se necega boje, mladi kad nešto žele izbjeci te svi oni koji nerado razmišljaju o sebi i svijetu u kojem žive. Jednako tako uvjereni smo da odrasli ljudi prihvacaju provjerene cinjenice, suocavaju se s problemima i nastoje ih riješiti. No ipak, u stvarnom životu svi mi povremeno nijecemo cinjenice i ignoriramo probleme, štiteci se tako od neugodnih, bolnih, teško rješivih ili nerješivih situacija.

Ova knjiga upoznaje nas s pojavama poricanja, ignoriranja i nijekanja cinjenica, zavaravanja i obmanjivanja drugih i sebe te nas uci prepoznavati ta ponašanja. Alati koje nam nudi pomoci ce nam da se suocimo s takvim situacijama i prebrodimo ih, ali i da katkad izbjegnemo probleme koje takva ponašanja mogu stvoriti u nekim drugim prilikama.

„Prijateljstvo, kao jedan od iznimno vrijednih odnosa izmedu ljudi, ni u kom slucaju ne bi se trebalo održavati kad je rijec o nekim neprimjerenim ponašanjima nekog od prijatelja ili kad je posrijedi pomanjkanje naklonosti ili strpljenja za osobu s kojom se družimo. Ljepota prijateljstva upravo je u tome da se uzajamno podržavamo, da nam je ugodno kad smo zajedno, da se nadopunjujemo i obogacujemo svoj život tim druženjem, a ne da se podnosimo i vrebamo prilike da odapnemo koju „otrovnu strelicu“ prema svom prijatelju ili prijateljici. U prijateljstvu ne samo da ne treba ignorirati cinjenice koje nam se ne svidaju, vec otvorenih ociju treba vidjeti sve što nam se svida, kao i sve ono što nam je zajednicko i što nas raduje. A kad nam se nešto ne svida, tada se ne trebamo obmanjivati da ce proci samo od sebe, vec o tome trebamo razgovarati s prijateljem. Ili se pak oprostiti od njega.“