Usta sirota

„Ako bacite kamen, nitko ne zna gdje ce on pasti.“

Roman Usta sirota (An Béal Bocht, 1941.) najpoznatije je književno djelo napisano na irskome jeziku, a ujedno i jedino djelo Briana O’Nolana (poznatijeg po svom književnom pseudonimu Flann O’Brien) na tom jeziku, potpisano kao Myles na gCopaleen. Iako se O’Nolan zbog zaposlenja u državnoj službi kao pisac služio s nekoliko razlicitih pseudonima, u slucaju romana Usta sirota ucinio je to kako bi, osim stilom i radnjom, parodirao tada iznimno popularan žanr fiktivnih autobiografija i tzv. osobnih (is)povijesti u irskoj književnosti. Ta djela, pisana i potpisivana iskljucivo na gaelskom jeziku, kao svojevrstan otpor stoljecima provodenoj kulturnoj i jezicnoj anglifikaciji, uglavnom su prikazivala nesretan život irskih težaka na selu. Stoga se i radnja O’Nolanova romana zbiva upravo u takvom ambijentu: u selu Corca Dorcha u zabacenom dijelu Irske, gdje kiša nikad ne prestaje, a svi žive u neizmjernom siromaštvu, dijeleci sa svojom stokom (svinjama) i krov i hranu (gotovo uvijek samo krumpir), ali zato govore „pravim, istinskim gaelskim jezikom“, zbog cega ih sve više posjecuju gaeilgeoiri (entuzijasti za gaelski jezik). U tom smislu, ovaj roman je i kritika površnog irskog nacional-romantizma toga vremena koji je bio optereceniji uspostavom kulturnih vrijednosti i jezicnih normi nego teškim životnim uvjetima u Irskoj.