Srebrne svirale

Dragutin Tadijanovic (1905.-2007.) jedan je od najvecih i najomiljenijih hrvatskih suvremenih pjesnika. Pišuci pjesme intimne i zavicajne tematike, autobiograficnih nota, nije se priklonio ni jednoj aktualnoj književnoj struji. Tadijanoviceva lirika neposredna je i izvorna; gotovo sve o cemu u svojim pjesmama govori zaista se i dogodilo. Ti su dogadaji uglavnom svakidašnji, cesto i banalni, no Tadijanovic jednostavnom, prirodnom snagom izraza i sugestijom cini od njih neizmjernu umjetnicku vrijednost. Moglo bi se reci da, poput »lirskog kralja Mide«, kako ga je nazvao Zvonimir Mrkonjic, sve što dotakne pretvara u poeziju. Nastavljac je tradicije slobodnog stiha u hrvatskom pjesništvu (Kamova, Krleže, A. B. Šimica), obilježenog odmjerenim, biranim figurama i jednostavnim leksikom. U više navrata predložen je za Nobelovu nagradu, a pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika.

Od 1960. godine nadalje Tadijanovic je pod naslovom Srebrne svirale priredivao i u dvadesetak izdanja (preko 200.000 prodanih primjeraka!) objavljivao svoje izabrane pjesme. Zbirku smo priredili prema zadnjem za autorova života objavljenom izdanju, onom iz 2004. godine.