Peti brod

Vrtna kucica, s plavom fasadom i bijelim kapcima na prozorima, izgledala je poput malenoga parobroda izgubljenoga u moru trave.

Roman Peti brod (Piata lod, 2010.) hvaljeni je prvijenac jedne od najvažnijih suvremenih slovackih književnica Monike Kompaníkove (1979.), za koji je 2011. dobila najprestižnije slovacko književno priznanje, nagradu Anasoft litera.

Rijec je o prici ispripovijedanoj iz perspektive dvanaestogodišnje djevojcice Jarke, koja živi s mladom i nezrelom samohranom majkom Lucijom te emocionalno hladnom bakom Irenom, u okruženju u kojem nema „nikakve duboke naklonosti, suzvucja ni razumijevanja... naznake intimnosti, bliskosti“. Emocionalno zanemarena i prepuštena samoj sebi usred društvenog vakuuma okruženog džunglom postkomunistickih betonskih zdanja u jednoj od cetvrti grada Bratislave, Jarka provodi dane sanjareci o mjestu na kojem ce se osjecati sigurno: o malenom vrtu s kucicom koje je izgradio njezin djed u predgradu okruženom zelenilom, svome brodu u mirnoj luci…

Inspirirana stvarnim dogadajem, Kompaníková je napisala iznimnu pricu koju zbog društveno-kriticke komponente i mnoštva važnih pitanja koje otvara (ponajprije onih o odnosu djece i roditelja u suvremenom društvu), mnogi smatraju prijelomnim djelom suvremene slovacke književnosti…