Lovci u snijegu

Povezivanje, tradiranje, komunikacija, okupljanje, prijateljstvo i ljubav vrijednosti su koje nenaglašeno, ali ipak ocigledno iz pjesme u pjesmu pokrecu i daju glas lirskom subjektu. Taj se subjekt pak kontradiktorno uprizoruje kao nevidljivi, vizionarski kazivac svjestan snage vlastitog glasa s jedne strane, a s druge kao lik koji se nalazi na samom rubu novog svijeta: stari, promrzli zanatlija koga više nitko ne sluša i koji više razgovara sa zvijezdama i mrtvima nego s bližnjima.
Lovci u snijegu nova zbirka Delimira Rešickog u svakom slucaju najveci je njegov korak prema citatelju. Raznoliko Ti kojemu se kazivac u ovim pjesmama obraca važnije je od lirskog Ja i dobar dio pjesama pokušaj je da se da glas onom Drugom: ženskom, prijateljskom, božanskom, odnosno zaboravljenom Trecem kojeg je nekada omogucavalo zajedništvo. Ove pjesme traže dijalog, kao što lirski subjekt u njima, ali još više izvan njih, traži svoj dom.