Ljubovnici

"Ljubovnici" su jedna od niza sacuvanih komedija iz druge polovine 17. stoljeca ciji nam autori nisu poznati. Suvremenici su ih nazivali "smješnice", i poznajemo ih dvanaest. Kao moguce njihove autore navodi se niz imena: Frano Radiljevic, Džanluka Antica, Šiško Mencetic mladi, Ivan Bunic Sarov, Ivan Ðurdevic, Korculanin Petar Kanavelic, i drugi. Smatra se da su medu smješnicama "Ljubovnici" najcjelovitiji i najzaokruženiji tekst. Rukopis "Ljubovnika" je 1917. u Zemaljskom arhivu u Zagrebu pronašao Petar Karlic i objavio 1921. u Dubrovniku. Petar Kolendic je 1918. pronašao još jedan rukopis tog djela, koji sadrži samo uloga Dotura. Cini se da su "Ljubovnici", kao i druge smješnice, bili poznati i drugdje u Dalmaciji i vjerojatno su se izvodili, ali za to u ovom slucaju nema dokaza. Prva suvremena izvedba bila je 1932. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i od tada se cesto uprizoruje. Jezik sacuvanog rukopisa je miješana dubrovacka štokavština i cakavska ikavština, te se po tome i po spominjanju lokaliteta u Dubrovniku (Kriva ulica koju spominje i Držic) i Trogiru (Karban i Muline) zakljucuje da je komedija nastala u Dubrovniku, ali je pronadeni tekst iz Trogira. Tema "Ljubovnika" je "standardna": odnos gospodara i slugu, uz izrugivanje lakomosti, škrtosti, lažnoj ucenosti, praznovjerju.