Ljeta s Marijom

U neimenovanom dalmatinskom gradicu u staroj kamenoj kuci stotinu godina sjecanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inacica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moc i nemoc u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kucu u dalmatinskom gradicu.
Sve supruge, majke, djevojke, kceri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u mocnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji vec i obitelji opcenito. Olja Savicevic Ivancevic ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešucivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. Ljeta s Marijom nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.

“Bugenvila koju sam pocetkom devedesetih posadila s ocem vec dugo je ono najljepše na kuci. Mama je obožava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se žila probila do nekog izvora hrane i vode, možda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s pocetkom ljeta, na tisuce njih, i sve do zime davali bi raskoš meni dragoj, ali nimalo raskošnoj i objektivno ne baš prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila citavu kucu svojim dramaticnim bokorima, pa kuca kamena i bijela sa zelenim škurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguce, taj tren.”