Kristalno zvono

Miris kolaca i hrane onaj je koji ce nas najcešce, kao kod Prousta, odvesti u djetinjstvo, razbuditi lijepa i manje lijepa sjecanja, u nama rasplamsati neke zatomljene emocije. Majcina kuharica, zapisana u tipicnom socijalistickom rokovniku, prepuna recepata za sva obicna, svakodnevna jela, za kolace koji su se radili o slavljima ili da se u kuci ima nešto slatko, Mirku Božicu poslužila je kao okidac da ispiše niz pripovijedaka o rodnome Mostaru, o obitelji, odrastanju, o sebi. Pjesnicki zaigran, poput djeteta pred bombonijerom, autor svakim novim okusom, svakom poslasticom uranja dublje u sjecanje te rekreira svijet izgubljen u vihoru rata i bolesti.
Ovaj složenac pred citateljem se otvara kao rasuti roman, kao poznata prica jer ona je jednako posebna i univerzalna prica o sazrijevanju i shvacanju svijeta oko sebe. Poput kolaca, brižno pripravljanog, posluženog s ljubavlju Kristalno zvono postaje najljepši i najtrajniji spomen koji umjetnik može sagraditi majci te darovati gradu djetinjstva.