Kad su Divovi hodali zemljom

Ako je zlatno doba iza nas, a uvijek se cini da jest, ako smo u meduvremenu cudom preživjeli par katastrofa, a bogove i junake odavno ne vidamo u njihovim nekadašnjim dimenzijama – moglo bi biti da vec živimo u nekoj diskretnijoj postapokalipsi, ili da samo starimo, da nam se dogodio život. Price i pripovjedacki dar Zorana Pilica pokazuju da je moguce, pa cak i vjerojatno – oboje.
Savršeno smještena u onom delikatnom procjepu izmedu humora i nostalgije, drame i zaigranosti, Kad su Divovi hodali zemljom knjiga je konacnog odrastanja, zbirka neriješenih zadataka i (pre)kasnih lekcija. Sve što se u njoj dogada dogodilo se nakon njezina naslova, u doba bez pozlate, kad se na ovom svijetu smanjilo sve, osim Amerike. Pilicevi junaci naime – bili oni pisci, sredovjecni ljubavnici, srcani izdavaci ili ostarjeli cuvari poretka; bježali od povijesti, ruševina mladosti ili ružnih sjecanja – nužno trebaju prostor u kojemu je moguce izgubiti se, a nigdje se nikada nije gubilo bolje nego u Amerikama. No to što je doba heroja prošlo ne znaci da se ne može živjeti herojski. Tu, izmedu Zagreba i Cancúna, Dalmacije i Iowe, svud gdje su nekoc hodali divovi, Zoran Pilic otkrit ce uvijek iznova poneku veliku stopu i covjeka koji je spreman krociti baš tim tragom.