Jezerska voda nikad nije slatka

Bježeci od skupoce i ravnodušnosti Rima, na prelijepo jezero Bracciano doseljava se obitelj Antonije, žene ponosne do tvrdoglavosti, koja se sama brine za cetvero djece i muža u invalidskim kolicima. Antonia je poštena, ne pristaje na kompromise, vjeruje u opce dobro, no ipak želi nauciti svoju jedinu kcer da se iznad svega oslanja na samu sebe i da uvijek drži glavu uzdignutu. Gaia je najpametnija u obitelji i nece završiti kao ona, obrazovanje ce biti njezin izlaz. I Gaia uci, uci ne žaliti se, citati rjecnike i knjige, braniti se, skakati u mutno i hladno jezero bez trunke straha... No agresivnost i bijes vrebaju poput zmije i ne prestaju rasti u njoj – jer kako se boriti za svoje snove kada pripadaš onima koji gotovo da nemaju ništa?
U godinama 2000-im u kojima se odvija radnja romana Jezerska voda nikad nije slatka velike politicke i gradanske bitke više ne postoje, racuna se samo borba za svoje mjesto pod suncem. Radikalno nepomirljiva, Giulia Caminito progovara o neispunjenim obecanjima “bolje buducnosti” i razocaranju u snove citave jedne generacije – dirljiv, ljutit, sjajan, izvrnut naglavce bildungsroman.