Iverje

Središnja licnost hrvatske moderne Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) svojim je djelom najizrazitiji predstavnik, iako ne i pripadnik, hrvatske moderne, kao i uzor sljedecih književnih generacija. Za života je objavio tri zbirke novela i pripovijesti ("Iverje", 1899; "Novo iverje", 1900; "Umorne price", 1909) koje, u rasponu od ljubavnih do satiricnih, variraju najrazlicitije teme. Novele se takoder mogu podijeliti na one s tematikom iz domaceg, najcešce zagrebackog kruga, medu kojima su i brojne autobiografske price, te one s bizarnim sadržajem, u cijem su središtu likovi cudaka i osobenjaka. U Matoševim proznim djelima, koja cesto ujedinjuju opreke, poput humoristicnog i pesimisticnog, osobito dolazi do izražaja njegova stilska strategija koju je sam nazvao "artizmom".

"Iverje" (1899.) je prva Matoševa objavljena knjiga i sadrži šest novela, medu kojima je i prvo njegovo objavljeno djelo, pripovijetka "Moc savjesti", te antologijske price "Kip domovine leta 188*", "Pereci, friški pereci" i "Miš".