Hotel Wartburg

U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmiric pripovijeda o jednoj naizgled sasvim obicnoj obitelji, nesretnoj na svoj nacin. Kroz tu nesrecu, na koju svaka obitelj ima svoje autenticno pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.
Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obracuna s ocem, lajtmotiv koji pokrece sjecanja na kljucne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava nerašcišcene racune s roditeljem koji je cesto više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje vec odavno utihnuo, zaštektat ce ponovno u memoriji pripovjedaca kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog cega je njegovo paljenje zvucalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.
Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedacevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmiric zalaže se ekonomicnim, naizgled škrtim jezikom koji pogada tocnu mjeru emocije koju mora izazvati kod citatelja; cini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešucenoga, gorcine i nježnosti, sjecanja i zaborava – vladajuci jezikom i pricom onako kako znaju samo pisci u ciju cemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajuci se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.