Emigrantska mantra

Emigrantska mantra knjiga je koja dolazi poslije svega, kao zbroj minusa i pluseva, uglavnom na štetu pluseva. Napisana kao svojevrstan post scriptum prvoj Colicevoj knjizi Madrid, Granada ili bilo koji drugi grad, ona evocira mjesta i prostore, priziva sjecanja i osjecanja, premošcuje duboku provaliju izmedu punokrvne, mladenacke radosti i gadosti koje su zadesile naše individualne živote ali i kolektivitet senzibiliteta zajednickih, nelimitiranih stvarnih i projiciranih teritorija, identifikacijskih playlista i najšire zahvacena umjetnickog backgrounda. Svega što je bezumlje primitivizma ranih devedesetih prošloga stoljeca nemilosrdno razaralo i poništavalo, s jasnom idejom da se famozni kotac povijesti samo silom može okrenuti unatrag. Nakon svih poraza, individualnih ali i "kolektivnih", što god pod kolektivom podrazumijevali, beskrupuloznost nasilja osigurala je jednu jedinu pobjedu: nametnula je identitetski obrazac iz ropotarnice povijesti i u zaborav otjerala jednu od najbesmislenijih sentenci o "povijesti kao uciteljici života" koja ljudskog stvora ama baš nicemu nije uspjela nauciti. Ako kao rezultate ucenja ne uzimamo podlost, pohlepu, pokvarenost, nasilje, krvolocno uništavanje drugoga istovrsnog stvora zbog nekog nacionalnog, rasnog, vjerskog ili ideološkog razloga proglašenog drukcijim, bezvrijednim, metom ili lovinim.

Coliceva knjiga govori o svemu tome, eruptivno, gotovo u dahu, kao mantra razocaranja i poraza koji su nas kao generaciju, kao desetine generacija, zadesile i tako obilježe naš fin de siecle kao tragican kraj jednoga i nimalo svjetliji pocetak novog stoljeca, štoviše - milenija.

Branko Cegec