Dvori od oraha

Dubrovnik kao središte iz kojega se prica radijalno širi na Bosnu, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, Europu; obitelj kao jezgra iz koje prica polazi, a onda se u silnom razgranavanju dotice i povezuje s brojnim drugim obiteljima, osobama, sudbinama; dvadeseto stoljece kao pozornica svih tih zbivanja, baš cijelo to cudesno i sumanuto stoljece sa svojim lijepim i strašnim cudima, svojim ratovima i istrebljenjima, sa svojim uznesenjima i slomovima, ljudskim i politickim — to je kronotop, i to je predmetni svijet romana Dvori od oraha, predocen i isprican u obrnutoj kronologiji, od svojega kraja prema svojemu pocetku. Virtuozne su sigurnost i preciznost autorskoga postupka kojima se cijelom tom gaudijevski fantasticnom strukturom vlada. A osnovni poeticki koncept — da se sve to i zacne i skonca u malome, u mikroperspektivi sitnoga ljudskog života, podsjeca na ingenioznu figuru iz pucke poezije: “Pružih zlatnu žicu preko bijela svijeta, pa je savih u orahovu ljusku.” Odgonetka: ocinji vid. — Ivan Lovrenovic