Životi trubadura

Srednjovjekovni biografski tekstovi o trubadurima vrlo su staro svjedocanstvo o zanimanju koje izazivaju životi umjetnika. U vrijeme kad su se pisali samo životopisi svetaca i znacajnih vladara, pjesnici su jedina skupina ljudi kojoj se takoder posvecuje takav napor. Njihove biografije, pisane na jeziku okcitanskom, jeziku pjesnika srednjovjekovnog Mediterana, neobicna su i živahna mješavina mašte i stvarnosti.
"Peire Vidal bijaše iz Tolose, sin nekoga krznara. I pjevao je bolje no itko na svijetu. Bijaše on jedan od najludih ljudi koji su ikada živjeli, jer je vjerovao da je istinito sve što mu se svidalo i što je želio. Smišljao je pjesme lakše no itko, skladao najbogatije melodije i rekao najviše golemih ludosti o oružju, ljubavi i zlim jezicima. Istina je da mu je neki vitez od San Zilija zasjekao jezik, jer je Peire dao naslutiti da je ljubavnik njegove žene. A Uc od Bausa dao ga je lijeciti i njegovati. Kad je ozdravio, otišao je preko mora. S puta je doveo Grkinju s kojom se oženio na Cipru. Vjerovao je da je ona necakinja bizantskoga cara te da on stoga ima pravo na carstvo. Sve što je mogao zaraditi potrošio je na gradnju brodova, jer je namjeravao poci u osvajanje svojega carstva. I nosio je carske oznake i zahtijevao da ga nazivaju carem, a njegovu ženu caricom..."
Prevela i uredila: Sanja Lovrencic