Zamke pristojnosti

Kao sveucilišna profesorica, književna i kulturna teoreticarka Maša Grdešic navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi ocekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene citateljice i gledateljice cije pisanje pocinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?

Maša Grdešic o ovim temama piše pedantno gradeci svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeca: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mladim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad cita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjecate ili ste osjecali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.

Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feministicke ljutnje i ranjivosti. Citajuci Mašu Grdešic, osjecamo da nas kroz izazove kapitalisticke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjede nego što se cini – knjigu kojoj je stalo do nas.