Društvo živih pjesnika

“Previše sam se bojala previše sam bila nesigurna“ – stihuje pjesnikinja. Izdvajam ove riječi van konteksta pjesme da bih ukazala na ono što odlikuje velike spisatelje. Nikada nisu dovoljno sigurni i gotovo po pravilu to je odlika onih koji se ne busaju u grudi egocentrizmom i sveznajućim okom. Naravno da dobar pjesnik (spisatelj) ne znači da je time stekao i ono ljudsko – dobar čovjek. U Volosovom stopalu, načinom na koji sagledava svijet oko sebe, susjede, srne, prirodu, iza, i dole, i gore, recimo sa oblaka, ne mogu da se otmem utisku dobre osobe. Kao čitalac naglašavam da nije bilo mjesta poetskoj nesigurnosti. Kao žena koja u slojevima ili pak ne uranjajući dublje na nekim mjestima, jasno nailazim na oznake humanosti, koja se u poeziji (bar ne ovakvoj) ne može odglumiti...

(Jelena Stojković Mirić)

Autorica ove zbirke pjesama jedna je od pobjednica natječaja "Društvo živih pjesnika".