"vješanje kradljivaca ovaca"

vješanje kradljivaca ovaca, novi roman Sanje Lovrencic (2015.), nudi citatelju izazovan hibrid. Smještajuci radnju u neodredenu ali blisku buducnost, on propituje neke od akutnih problema

sadašnjice: koje su moguce konzekvence reklamiranja, gomilanja smeca, društvene polarizacije, narcistickog društva, genetskih eksperimenata, manipulacije vremenom. Istodobno, tekst funkcionira kao niz pojedinacnih epizoda, pisanih vrlo cesto u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene „velike teme“ uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošcu, smrcu, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etickih pozicija.

Balansirajuci neprekidno izmedu opceg i pojedinacnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoricnog, žanrovski-popularnog i hermeticnog, Vješanje kradljivaca ovaca uvlaci citatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantasticnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.