Uvjerljivo drugi

Nekada se cini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruc krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike price o odgovornosti predane su sve, samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje – ili tako barem u jednom novozagrebackom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovica.
A o cemu Popovicev mladi pisac piše? Uglavnom, o onome što živi. O ljubavi i djevojkama, o izlascima i lutanjima, o poslu koji se odraduje i prijateljstvu koje se stavlja na kušnju, o sanjarenju i životarenju, o nikada prvima, ali uvjerljivo drugima, o svoj sili bendova cija je glazba soundtrack uz koji se lako može zaboraviti i(li) otplesati život. Naravno, Popovicev pisac piše i o pisanju.
Ako i nije generacijski, Uvjerljivo drugi roman je koji od prvog do zadnjeg retka govori o sada, tjerajuci nas da se zamislimo nad onim što ce nas, i naše klince, u zemlji u kojoj živimo docekati sutra. Poeticna i duhovita, brza i samoironicna, Uvjerljivo drugi uvjerljiva je (i) druga knjiga jednoga od najzanimljivijih glasova nove hrvatske književnosti.