San bogova

Zvuci grozno, ali rat je zapravo najbolje što mi se ikada dogodilo.
U suton svojega života Helena Dumont prisjeca se svijeta u kojemu je živjela: djetinjstva, Europe finih manira i jasnih granica, bezbrižnih ljeta na ladanju, a potom praska 1914., velike eksplozije rata i ljubavi koja je promijenila sve.
Osim nje i njezine marokanske njegovateljice ondje više nema nikoga. Dobrodušni otac i nepopustljiva majka, mladi engleski fotograf koji ce joj postati suprugom i njezin zlatokosi brat koji je u njega bio zaljubljen, Helenina kci... Svi koji su živjeli u njezinim pricama sada su mrtvi, a nema niceg lakšeg nego govoriti o mrtvima.
Ali kako oživiti život, za žive?
Poput svoje junakinje, jedan od najcjenjenijih suvremenih belgijskih pisaca Erwin Mortier u Snu bogova za cilj si postavlja baš to. Mocnim, lirskim glasom žene koju je mladost vezala uz doba u kojem su bogovi spavali Mortier ne samo da daje potresnu sliku jednog od najburnijih stoljeca ljudske povijesti vec nam i poklanja nezaboravnu meditaciju o prirodi sjecanja i snazi zaborava, o neizbrisivom tragu kojim nas obilježavaju naše obitelji i naše ljubavi, o vrijednosti i ljepoti života koji živimo.