Polovica žutog sunca

Izniman talent nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie (1977.) prepoznat je u njezinoj prvoj knjizi, a nakon što je objavila Polovicu žutog sunca (nagradenu nagradom Orange), kriticari su je prozvali nasljednicom velikog africkog pisca Achebea i spisateljicom koja ima dar drevnih pripovjedaca.
Majstorski napisan, rekli bismo nezaboravan, ovaj roman opisuje jedan od važnijih trenutaka moderne povijesti Afrike: strastvenu borbu Biafre za osamostaljenje od Nigerije potkraj 1960-ih. Polovica žutog sunca naizgled je ratna prica, no Chimamanda Adichie na svjež i literarno umješan nacin u prvi plan stavila je likove i literaturu te lakocom rodene pripovjedacice dala sjajan, nemilosrdan opis ljubavi, nasilja i izdaje u vrijeme biafrijskog rata.
Mladi Ugwu sluga je sveucilišnog profesora Odenigba, zanesenog revolucionarnim idejama. Olanna je profesorova prelijepa, obrazovana djevojka koja ostavlja privilegije visoke klase i pridružuje mu se u malom gradu. Richard, sramežljivi Englez, u vezi je s Olanninom blizankom. Kako nigerijske trupe napreduju, njihovi životi sasvim se preokrecu. Prateci njihove sudbine u ludilu rata, ulazimo u svijet africkog grada i sela, jezika i tradicije.

Na svakoj stranici ove strastvene proze upijamo culnost, mirise, i boje Afrike. Ona vodi citatelja duboko u africku realnost i duše njezinih stanovnika, u dio svijeta o kojem se govori tek kad je posrijedi kakva katastrofa golemih razmjera. Chimamanda Adichie ovu je obiteljsku sagu napisala zato što je odrasla u sjeni Biafre i oba je djeda izgubila u tom ratu, ali i zato što je željela skrenuti pozornost na mnoge probleme, ukljucujuci ostavštinu kolonijalizma, koji su doveli do njega i koji ni do danas nisu riješeni.
Polovica žutog sunca podsjeca svijet na njegovu ravnodušnost, ali ga ne osuduje. Ona tekbolnim uspomenama daje glas koji daleko seže i u srcu Afrike slavi ljubav, onu posvuda ipak neslomljivu vezu medu ljudima.