Pogranicni teritorij

Tonu Onnepalu (1962.) zasluženo drži titulu jednog od najcjenjenijih i najznacajnijih suvremenih estonskih autora. Svoj romaneskni prvijenac Pogranicni teritorij (Piiririik) objavio je 1993. godine, pod pseudonimom Emil Tode, izazvavši njime pravu književnu senzaciju u toj maloj baltickoj zemlji. U meduvremenu je preveden na 15 stranih jezika te je do danas ostao najprevodenije djelo estonske književnosti nakon osamostaljenja.

Ispripovijedan u obliku niza pisama upucenih osobi koja je imenovana kao Angelo, ovaj roman iznosi potresnu ispovijest mladog covjeka koji je napustio svoju domovinu, zemlju smještenu na istoku Europe, gdje „nižu se siromašne i mracne Države što nemocno oplakuju vlastitu neostvarenu Povijest“, kako bi pronašao srecu „na Zapadu“, odnosno u Parizu. No tamo se njegove iluzije uskoro rasplinjuju, jer „sve su se zemlje pretvorile u avetinjske pustinje ruševina kojima stada nomada tumaraju od jednog središta interesa do drugog“, a intimna ispovijest o razocarenju postupno prelazi u pricu o potrazi za vlastitim identitetom, ali i ispovijed o pocinjenom zlocinu. Radnja ovog višeslojnog, majstorski napisanog romana, koji krase naglašena poeticnost i atmosfericnost, zalazi tako u teško opipljiv, „pogranicni teritorij“ stvarnosti i privida, cime znacenje ovog pojma nadilazi prvotan semanticki okvir jedne konkretne geopoliticke kategorije.