Pesme horvatske

Katarina Patacic (oko 1750.-1811.) potice iz stare plemicke obitelji, jedne od najuglednijih u Hrvatskoj. Patacici su od 1555. gospodari u Zajezdi, a imali su i niz drugih posjeda, uglavnom u Varaždinskoj županiji, ali i drugdje u Hrvatskoj i izvan nje. Pripadnici porodice Patacic ratovali su sa Nikolom Šubicem Zrinskim kod Sigeta, sudjelovali u drugim bitkama i borbama s Turcima kao zapovjednici, bili sveucilišni profesori u Becu, biskupi i nadbiskupi. Katarina Patacic živjela je u baroknom Varaždinu u vrijeme kada je taj grad na vrhuncu (glavni grad Hrvatske 1767-1776). U Varaždinu se vodi bogati društveni život, raskoš i luksuz su, prema zapisima suvremenika, "kao u Becu", cesto i iznad mogucnosti, što je i grofa Franju Patacica, Katarininog supruga, odvelo u stecaj.

Rokoko kanconijer "Pesme horvatske", datiran 1781, sacuvan je u rukopisu, i to samo u jednom primjerku koji je pohranjen u Nacionalnoj i sveucilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbirka je prakticno nepoznata do 1971, kada je u Forumu izbor pjesama i osvrt objavila Olga Šojat. To je iz toga vremena jedina sacuvana zbirka svjetovne poezije pisane na kajkavskom narjecju. Rukopis je kaligrafski bogato ukrašen, s umjetnicki izradenom naslovnom stranom, sa siluetom pjesnikinje, s oznacenim mjestom i godinom postanja, vjerojatno prijepisa, a ne samih pjesama (Varaždin 1781.). Autorstvo pjesama nije naznaceno niti poznato, ali je sigurno da Katarina Patacic nije napisala sve pjesme. Pjesme su se pripisivale samom nadbiskupu Adamu Patacicu, pa i Katarininom mužu Franji. Dijalekt pjesama je zagrebacko-varaždinski, a kod nekih pjesama i zapadnohrvatski (karlovacko-ogulinski) govor. Gotovo su sve pjesme ljubavne; izuzetak je "Stalnost prijateljstva koja" govori o "himbenosti ljudi i o njihovoj nevjeri, o odnosu proljeca prema zimi i o promjeni covjecjeg raspoloženja u vezi s godišnjim dobom, a na kraju o vjernosti koja je ukras prijateljstva" (A. Jembrih), uz tipicno barokne motive: nestalnost, prolaznost, kratkotrajnost i ljubavi i života. Ljubavne se pjesme i u formi i u sadržaju temelje na europskoj petrarkistickoj tradiciji, uz prisustvo erotskih elemenata. "Pesme horvatske" su najreprezentativnije pjesme sjevernokajkavskog baroka.