Nešto napisano

Pripovijest umalo istinita o nemogucem susretu s Pier Paolom Pasolinijem

Ugled jednog od najzanimljivijih talijanskih autora srednje generacije Emanuele Trevi stekao je slojevitim djelima u kojima na samosvojan nacin miješa prozne žanrove. U knjizi Nešto napisano, koja mu je donijela Europsku nagradu za književnost, Trevi kombinira autobiografiju i esej pripovjedajuci o danima kada je kao zaposlenik Zaklade Pier Paolo Pasolini, zahvaljujuci osebujnoj Lauri Betti, bivšoj glumici i voditeljici zaklade, bio podvrgnut svojevrsnom inicijacijskom obredu.

Sjecanja se izmjenjuju s promišljanjima o Nafti, Pasolinijevom djelu u kojemu talijanski kriticari i danas traže odgovor na pitanje o autorovoj nerazjašnjenoj smrti: “Nafta je dugacak odlomak, ono što ostaje od ludog, vizionarskog, objaviteljskog djela koje probija sve kodove. Pasolini je na njemu radio od proljeca 1972. do dana koji neposredno prethode njegovoj smrti, u noci izmedu prvog i drugog studenog 1975. Nafta je divlja zvijer. Kronika procesa spoznaje i preobrazbe. Ona je spoznaja o svijetu i eksperiment nad samim sobom.”

U svojemu podjednako raznorodnom i fragmentarnom tekstu Trevi promice Piera Paola Pasolinija u paradigmatsku figuru talijanske i europske kulture 20. stoljeca te nudi drukciji pogled na njegovo posljednje djelo, tumaceci ga kao kroniku osobne inicijacije i nepovratne preobrazbe — uzvišeni bljesak spoznaje koji “presijeca dušu”.

Prevela s talijanskoga Tatjana Peruško

Emanuele Trevi (Rim, 1964.) talijanski je književni kriticar i spisatelj. Objavljuje esejisticka, književnokriticka i prozna djela. Suraduje s dnevnim listovima, urednik je brojnih književnih publikacija te voditelj radijskih emisija o književnosti na RAI-ju 3. Osim nekoliko romana (I cani del nulla, 2003., Senza verso, 2005., Il libro della gioia perpetua, 2010.), objavio je dvije knjige intervjua (s ocem Marcom Trevijem, psihoanaliticarem te piscem Raffaeleom La Capriom) i nekoliko knjiga kritickih eseja (Istruzioni per l’uso del lupo, 1994., Musica distante, 1997. i dr.).Ugled jednog od najzanimljivijih autora srednje generacije Trevi je stekao esejistickim tekstovima te osobito zanimljivim žanrovskim kombinacijama u slojevitim proznim djelima poput knjige Nešto napisano (Qualcosa di scritto, 2012.).