Nepokopana prošlost

Kad se covjek rodi 1941. u kucici od cerpica cija fotografija ne postoji – jer tko bi u to doba trošio film na takav kadar – i to kao manjina u zemlji u kojoj se režimi izmjenjuju kao na traci, njegova obiteljska i osobna prošlost neraskidivo je povezana s mašinerijom povijesti. Od Trianona, Horthyja, Tita, Staljina, Drugog svjetskog rata i 1948. pa sve do kemijske olovke dobivene iz Amerike, majcinih francuskih kremšnita i skrivenog radioaparata na kojem se slušao Radio Slobodna Europa, László Végel u svojem autobiografskom romanu Nepokopana prošlost ulazi u samo njemu svojstven, pomno konstruiran vremenski stroj.
Bridak i ironican, ovaj sjajni pisac na šarmantan i duboko promišljen nacin oslikava razdoblje od 1941. do 1990. prateci povijesna zbivanja kroz prizmu obiteljskih odnosa i dogadaja u mikrosvijetu Végelovih. Cak i unatoc sjetnom priznanju kako se osjeca kao plesac beskucništva na žici zato što domovinu nikad nije imao – jer Madarskoj je stran njegov svijet, a Srbiji njegov jezik i kultura – Nepokopana prošlost topao je, šarmantan roman koji nudi pogled kroz kljucanicu u život ovog iznimnog pisca.