Lovcevi zapisi

Zbirka pripovijetki "Lovcevi zapisi" (Zapiski ohotnika, 1852.) prvo je djelo I. S. Turgenjeva koje mu je priskrbilo pozornost i priznanje kao piscu, te steklo popularnost i izvan Rusije. Sadrži ukupno 25 prica u kojima nepristrani pripovjedac, opisujuci svoje lovacke doživljaje, piše o onodobnom seoskom životu, uz dojmljive opise prirode (poznata pripovijetka-esej "Šuma i stepa"). Knjiga je imala veliki društveni utjecaj: pridonijela je ukidanju kmetstva u Rusiji 1861. godine, po cemu je usporeduju s romanom "Cica Tomina koliba" Harriet Beecher-Stowe, koji je objavljen iste 1852. godine, i njegovim utjecajem na oslobadanje americkih robova.

Romanopisac, novelist i dramaticar Ivan Sergejevic Turgenjev (1818.-1883.), cije se djelo smatra vrhuncem ruskog realizma, prvi je od velikih ruskih pisaca koji je stekao popularnost na Zapadu. Ostala njegova važna djela roman "Ocevi i djeca" i zbirka "Pjesme u prozi". Slijedili su ga i na njega se pozivali njegov prijatelj Flaubert, zatim Maupassant, Cehov, Henry James, Hemingway, te gotovo svi veliki hrvatski novelisti i romanopisci realizma i moderne: Šenoa, Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar, Fran Mažuranic, Matoš, Dinko Šimunovic...

Turgenjevljeve pripovijetke donosimo u starom prijevodu Mirka Divkovica iz 1897. godine. Knjigu je pod naslovom "Lovceve bilježke" objavila Matica hrvatska u svojoj biblioteci "Slavenska knjižnica". U suvremeni pravopis ga je preveo i ponešto redigirao Zvonimir Bulaja, nastojeci zadržati ljepotu njegovog arhaicnog stila i izraza - koja podsjeca na hrvatske devetnaestostoljetne pisce, kojima je Turgenjev bio veliki uzor.

Pripovijetke "Šuma i stepa" i "Nadstojnik" ("Dvorski") lektira su za 3. razred srednje škole.