Kolodvor i paranoja

...Dobrodošli u još jedno moje ludilo. To je moj nacin. Drugacije ne znam postati prijatelj. Vi i ne znate da ja pijem s vama dok citate ovo. Neobavezno caskam. Tumacim nogometne utakmice. Razmišljam o Parizu. Ogovaram radnicu u trafici koja mi je prodala isušen duhan. Pricam o svojoj novoj polici za knjige. Žalim se na linjanje svog psa. Zagovaram seksualne slobode i ogranicavanje politickih sloboda. Kunem se da nisam nacist. Bjesnim na korupciju. Satima pricam o hrani. Hvalim svojstva integralnog kruha. Pretvaram se da ne pišem poeziju. Romantiziram putovanje vlakom. Slažem pepeo u pepeljari i onda gnjavim pricom o opsesivno-kompulzivnim poremecajima. Meditiram o blagodatima zdravog života. Slavim Mediteran i život u njegovom uskom pojasu, a onda kukam zbog nepodnošljive vrucine koja me na trenutke cini razdražljivim a na trenutke savršeno lijenim, skoro mrtvim.

...O tome vam govorim. Ja sam kao i vi. Samo pokušavam preživjeti travanj, a da nitko ne pomisli da me treba hospitalizirati i doživotno staviti na sedative. Vjerujte, pokušao sam naci rješenje, razmotrio sam sve opcije. Ali nije nimalo pomoglo to što sam prišao prvoj prolaznici i rekao joj da je volim. Nije mi povjerovala.