Knjiga pisama

"Ova se pisma doimlju zapravo kao literarni eseji i dijarijsko-memoarski fragmenti prerušeni u epistolarno ruho. Epistolarna forma daje im dimenziju neposrednog obracanja, cak i neki prigušeni emotivni naboj, dimenziju iskrenosti i nepretencioznosti, ali se u takvoj nepretencioznoj formi izricu esejisticki misaono elaborirani sadržaji. U tim epistolama možemo zamijetiti nekoliko slojeva znacenja. Prvi bi bio dijarijski: David i Kovac opisuju svoju svakodnevicu, kako im je organiziran dan, koga susrecu, kamo putuju, ispovijedaju se o unutarobiteljskim problemima. Drugi je sloj memoarski: pisci pišu o povijestima svojih obitelji, o podrijetlu, o vlastitom sazrijevanju. Doznajemo i neke iznimno zanimljive detalje, primjerice to da je David u rodbinskoj vezi sa Sigmundom Freudom, pratimo komplicirano rodbinsko stablo Mirka Kovaca, obitelji koja se formira u arealu na kojemu se preplecu, a ponekad i antagonisticki sudaraju, razlicite vjere i nacije, što njega osobno cini iznimno osjetljivim prema svakoj nacionalnoj mržnji i netoleranciji...
Zbog svega toga ova je knjiga epistolâ semanticki izvanredno bogato, umjetnicki višedimenzionalno i polivalentno svjedocenje o jednom dramaticnom politickom trenutku naše povijesti, o osobnim traumama koje je rat ostavio u našim psihama, ali i dokaz osobnog nepristajanja na reduktivne, jednostavne istine kakve nude ideolozi nacionalizma, u krajnjoj liniji dokaz svijesti o nužnosti ocuvanja eticke dimenzije umjetnickog stvaranja i dragocjeno upozorenje na opasnosti koje umjetnosti prijete ako se podredi totalitarnim ideologijama.
Velimir Viskovic