Katolicka krivnja

Dramaticar, prozaik i pjesnik Tomislav Zajec svom novom pjesnickom rukopisu namece snažan konceptualni okvir koji položaj pojedinacne pjesme podreduje cjelini djela – u pitanju je, umjesto zbirke, zaista pjesnicka knjiga. 

Svaka pjesma zapocinje cinom promatranja, subjektivnim kadrom, doslovno rijecju ''promatra''. Pogled se pritom ne zaustavlja na organom vida spoznatljivim prostorima. Promatra se naravno život, a autorov izbor onoga što promatrac vidi kreira svijet koji, koliko god bio intiman i subjektivan, vrlo lako postaje i naš. Cak i kad je rijec o vremenu i prostoru u kojem nismo živjeli, Zajecove pjesme izglobljenom naracijom odašilju semanticke i emocionalne signale koje prepoznajemo kao vlastite. 

Katolicka krivnja je duboko intimno poetsko svjedocanstvo, ali, istovremeno, uz nenametljiv, ''cist'' stil ujednacenoga rukopisa, najbolja preporuka za buduce citatelje upravo je ova univerzalnost iskustva, u životu u koji smo baceni, a tek nam je otkriti da solidarnost je svojim tvrdim slovima / upisana u same temelje ovoga svijeta.