Kako sam postao redovnica

Ako prica Aureliana Buendije, nezaboravnog junaka Sto godina samoce, pocinje pred streljackim vodom, sjecanjem na dan kad ga je otac prvi put odveo da vidi led, za Césara Airu, šestogodišnjeg pripovjedaca Airina “autobiografskog” romana, sve pocinje u slicnim okolnostima, danom kada mu je otac kupio prvi sladoled. Od te briljantne epizode nadalje dramaticni, zavodljivi humor obilježava svaku etapu ove price o odrastanju: djetinjstvo u malom gradu, iskustvo škole i bolnice, odnos prema jeziku i odnos s majkom, prijateljstvo i izdvojenost, delirij izmišljanja, i vjecnu, neprekidnu igru… od leda do sladoleda i nazad. U vrtlogu dogadaja koje nam u romanu Kako sam postao redovnica na svoj neusporedivi nacin nudi César Aira pustolovina “pricanja o sebi” bit ce dovedena do svojih krajnjih granica – anegdota ce postati avantura, avantura bajka, a bajka – naposljetku – legenda.