Je li to sve

Osam godina od svoje prve zbirke pjesama, Drago Glamuzina kao da knjigom "Je li to sve" hoce stišati žubore ljubavnickih trpnji ili - promotriti ih s vece distance.
Cini se, naime, da je kopanje po iznutricama intime, koje je dominiralo u "Mesarima", u ovoj knjizi tek u drugom planu. Ma koliko "Mesari", uostalom kao i roman "Tri", s njome tijesno interferirali ishodeci iz slicne mašte, ovdje se unutarnji svijet lirskih protagonista naglašenije kreira izvana, signalima nejednoznacne zbilje. Posrijedi je, cini se, drukciji/drugotniji status stvarnosti od autorova dosadašnjeg poimanja, stvarnosti koja diskretnim intervencijama biva oduhovljena.
Stihovno bilježeci ponekad dramaticne, ponekad posve uobicajene fragmente iz obiteljske svakodnevice (najcešce na relaciji: otac – sin, suprug – supruga), autor stalno miješa dnevno i oduhovljeno, što podcrtava neke nove smjerove njegova poetskog nacrta, ostajuci dakako i dalje vjeran strategiji koju uglavnom prepoznajemo kao jednu od inacica lirske neoegzistencije. Nova/stara poetska mašta Drage Glamuzine pritom neslucajno racuna na ritmizirano uvecavanje doslovnosti i precizne konstatacije da bi, gotovo u pravilu, sazidala kompleksnu zbilju teksta-svijeta.