Iza svake je ostalo ime

Iza svake je ostalo ime knjiga je osam prica o osam žena nagradena Malteškom nacionalnom književnom nagradom. Biti „stvarna“ žena i biti Maltežanka potka je svih prica, a Azzopardi je, kako i sama napominje, željela dati glas ženama razlicitih provenijencija i osobnosti (radnice, pjesnikinje, prosjakinje...) jer u malteškoj književnosti žene su najcešce prikazivane kroz stereotipe: žena kao majka, kao inspiracija ili kao prostitutka.

Neobicna je obicnost likova u ovoj knjizi; sve redom obicne su žene jake osobnosti. Ako su i cudne ili opsesivne, snaga njihovih karaktera zabljesnut ce nas. Sandra ostavlja kljuceve nepoznatim muškarcima koje tako osvaja pa napušta. Prica o Gracey donosi element nadnaravnoga ili je Gracey tek projekcija potisnute putenosti prodavacice Helene. Graceyn monolog pršti senzualnošcu i jedan je od vrhunaca ove proze. Roza cijeli život ceka: nekada muža, a sada smrt. Mrtva je, a živa i šije ukopne haljine. Polly su oduzeli dijete pa sada tješi svoje lutke kao da su joj djeca. Svoj krešendo zbirka postiže u njezinoj prici, koja preispisuje i sve ostale.

Ove price uvrštavaju se medu najznacajnija postignuca nove generacije malteških pisaca. U njima nalazimo stilske i jezicne pomake od uobicajenoga, crni humor, kritiku društva (konzervatizma, utjecaja crkve, života u malim sredinama, ispraznosti politickih govora i obecanja). Krajolik koji Azzopardi opisuje, unutarnji i vanjski, malteški je, mediteranski, i nama blizak, a ova zbirka prvo je malteško djelo u cijelosti prevedeno na hrvatski.