In illo tempore

Pripovijeda se da se ne bi zaboravilo, a zapisuje se da bi se nešto otrgnulo nestalnom sjecanju. Što su dogadaji dalji od nas, to su nejasniji, to je manji broj svjedoka, a prica sama popunjava svoje rupe i nedostatke. Da bi oteo zaboravu jednu velicanstvenu pricu, iz nekih sada vec davnih, a ipak bliskih vremena, pripovjedac romana In illo tempore u biblijskom nas stilu vraca u najteže godine dvadesetog stoljeca, u vrijeme neposredno prije Drugoga svjetskoga rata, sam rat i porace, u Vareš, to vec mitsko mjesto Željka Ivankovica. Ondje se susrecu fra Miroslav Miloševic, vareški župnik, i doktor Haim Altarac, apotekar iz Sarajeva koji je svoju radnju otvorio u Varešu, i razvijaju jedno sasvim neocekivano prijateljstvo. Prica o malim velikim ljudima, o razumijevanju i ljudskosti, o ljubavima i patnjama, o zlocinima i nepravednim kaznama, o životu jednoga grada i nekoliko pojedinaca sklapa se u nezaboravnu citateljsku cjelinu, u roman koji ne odgovara na pitanje gdje si bio 1941., vec propituje granice humanosti, zlu kob, lojalnost i prijateljevanje.