Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku

Prva zbirka prica Luke Bekavca, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, okuplja višestruko isprepletene epizode kulturne povijesti jednoga grada. U svakoj od njih, autobiografski maskiran pripovjedac istražuje neki napola zaboravljen “slucaj”, upuštajuci se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju. Na tom se vijugavom putu izmedu 1958. i 2045. otvaraju najrazlicitija, ponekad doista opskurna podrucja (elektroakusticka glazba, suvremeno kazalište, konceptualna umjetnost, pseudoznanost, distopijska ekologija, digitalna kultura), oslikana spektrom tonova koji varira od lirskog i elegicnog do reporterskog ili crnohumornog.
Koliko god se ovaj ciklus prica doimao samostalnom cjelinom (makar vec sugerirao mogucnost nastavljanja u nekoj drugoj sezoni), studije i ruševine iz njegova podnaslova mogu se istraživati kao nacrti još neobjavljenih knjiga, ali i kao periferija hvaljenih i nagradivanih romana Drenje, Viljevo i Policijski sat: slutnje, uspomene. Svi oni dijele neke likove, teme i ambijente, no prije svega širi okvir jednog drugacijeg, pažljivo fabriciranog, sada vec prepoznatljivog “Osijeka”.
Za neke ce citatelje stoga Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku biti povratak poznatim ugodajima i dvojbama, transkomunikacijama i katastrofama, a za neke idealna polazna tocka u lekcijama iz druge strane: “uvod u Novi Bezdan”.