Evgenij Onjegin

Aleksandar Sergejevic Puškin (1799.-1837.) najveci je ruski pjesnik iz razdoblja romantizma. Jedan je od utemeljitelja suvremenog ruskog književnog jezika i do danas ga se drži za najveceg ruskog pjesnika. Osim romana u stihu "Evgenij Onjegin" i "Bajke o ribaru i ribici", autor je nacionalne poeme "Rustan i Ljudmila", drame "Boris Godunov", pripovijetke "Pikova dama" i brojnih drugih slavnih djela. Puškinovim djelom ruska književnost i kultura postaju neizostavnim sastavnim dijelom književnosti zapadnog kruga. Potomak je vrlo stare i ugledne aristokratske obitelji cije plemstvo datira od samih pocetaka ruske države. Zbog slobodoumlja cijeli je život imao problema s carskom cenzurom, tajnom policijom i državnom represijom, i više je puta prognan u provinciju. Imao je "nezgodnu narav" i za života je sudjelovao u cak 29 dvoboja, a u dvoboju s jednim francuskim casnikom je i poginuo. Njegova prerana tragicna smrt u dobi od samo 37 godina doživljena je kao veliki gubitak za rusku književnost, koja bez njega ne bi postala to što jest. Bez Puškina teško je zamisliti velikane poput Turgenjeva, njegovog ucenika i sljedbenika Gogolja, Ljermontova, Tolstoja, Jesenjina i svih kasnijih ruskih pisaca koji mu se dive.

Spjev, ili kako ga autor odreduje, "roman u stihu" "Evgenij Onjegin" (ruski "????´??? ???´???"; transkribira se i kao "Jevgenij Onjegin"; u cijelosti prvi put objavljen 1833. godine, premda nedovršen), klasicno je djelo ruske književnosti romantizma i prvi veliki ruski roman, prica o za rusku književnost karakteristicnom "suvišnom covjeku", o tipu cinika, nihilista i fatalista koji se ne uklapa u društvene norme svoga doba. Puškinov je glavni uzor Byron. Prica, smještena u 1820-te godine, koju prica fikcionalizirani prikaz samog Puškina, prati život Onjegina, pripadnika peterburškog visokog društva, arogantnog, sebicnog, obijesnog i ispraznog cinika, koji ubija jedinog svog pravog prijatelja i vlastitom krivicom propušta svoju životnu ljubav, te "promašuje" život zbog svojih postupaka i stavova. Djelo obiluje referencama na druga književna i umjetnicka djela, na suvremenu povijest, rusku kulturu i tradiciju.

"Evgenija Onjegina" donosimo u starom prijevodu Ivana Trnskoga, vrsnog poznavatelja stiha i metra, koji je objavljen 1881. Prijevod je prilagoden suvremenom pravopisu, a tumacenja nadopunjena. Tekst je priredio Zvonimir Bulaja.

Lektira za 2. razred srednje škole.