Covjek bez lica

Kada, upravo na dan Antibirokratske revolucije, 7. oktobra 1988. u svom stanu u Titogradu Šcepan Dragišic dobije vijest da mu je preminuo otac Tripko, i ne sluti što ce sve doznati o svome ocu, svojoj zemlji Crnoj Gori, sistemu, ali nadasve o špijunima te njihovim  tajnim dvostrukim i trostrukim životima koji ce se pred njim razotkriti iz papira koje kriju kovcezi što su mu došli u nasljedstvo.
Ispisujuci Tripkov život i život njegove porodice, poznanika i nadredenih, Milorad Popovic napisao je najveci špijunski roman naših dana. Covjek bez lica roman je o Crnoj Gori i Jugoslaviji, o dvadesetom stoljecu  u kojem se susrecu stvarne povijesne osobe i fiktivni likovi, o idealima i odustajanju od njih, o prevratima, nastajanju i rastakanju država i velikih ideja. No to je prije svega roman o nesalomljivima, o onima koji najdublje vjeruju u ideale, o špijunima koji nisu tajni agenti iz filmova, vec možda tek obicni knjižnicari.
Covjek bez lica snažna je epopeja o ljudima za koje znamo da su tu oko nas, ali o kojima ne znamo ništa, osim da o njima i njihovim procjenama ovise vladari  i sudbine naroda. U širokom zamahu od crnogorske vlade u emigraciji u Italiji nakon Prvoga svjetskoga rata do naših dana Milorad Popovic ocrtao je povijest prevara i prevrata, vjere i nevjere, osobnih tragedija, velikih herojstava i još vecih izdaja te tragicnih ljubavi koje jedine i mijenjaju svijet.