Prekovremeni rad - izvedbeni tekstovi

U vrijeme otudenja i posvemašnjeg straha, u doba velikih rijeci i gesta, na pocetku dvadeset prvoga stoljeca, kada svi zazivaju toleranciju i solidarnost, jasno je da upravo onoga o cemu se najviše govori ima najmanje. Novo doba donijelo je ne samo u tranzicijskim zemljama vec i diljem svijeta strah i podjele vece nego ikada. Svjetsko bogatstvo raspodijeljeno je nejednako, a razlike izmedu bogatih i siromašnih sve su vece, jaz je sve dublji. Umjetnicki progovoriti o tome teško je, a da se ne skrene u pamflet, no da jest moguce, pokazuju upravo izvedbeni tekstovi Gorana Ferceca. I Pismo Heineru M. kao i Radnicka trilogija – Radnice u gladovanju, Libreto i Svaka plava radnicka bluza val je koji razbija stijenu kapitalizma munkovski su krik protiv sadašnjeg svijeta, odraz autorova angažmana i suosjecanja prema onima drugima, onima zapostavljenima, bilo da je rijec o radnicama ili radnicima, ili bilo kojoj drugoj grupi tranzicijom iscrpljenih kolektiva i pojedinaca. Fercec u svojim izvedbenim tekstovima detektira sve probleme našega vremena, pokazujuci iznova da je kazalište najmocnije kulturno i politicko polje pregovora i borbe. Njegove radnice gladuju, njegovi umjetnici ponašaju se poput prekarnih automata, no oni ne odustaju od svoje borbe – iako poraženi, oni su u ocima citatelja/gledatelja pobjednici jer njihova muka jest ona vjecna, a njihova žrtva jest žrtva za neki pravedniji svijet koji sanjaju zajedno s nama. Prekovremeni rad knjiga je o današnjici i nama sada i ovdje.