Posljednji Stipancici

Vjenceslav Novak (1859.-1905.) je jedan od najuglednijih hrvatskih realistickih pripovjedaca, od kritike nazvan "hrvatski Balzac".

Roman Posljednji Stipancici (1899.) za temu ima propadanje jedne senjske patricijske obitelji na pocetku 19. stoljeca. Tematizira i neravnopravnost spolova, sukob tradicionalnih vrijednosti i morala i novog, liberalnog doba, problem umjetnika i intelektualaca, socijalnu i politicku problematiku, te kroz Senj daje široku sliku cijelog hrvatskog društva. Novak primat daje primat psihološkom, unutarnjem, dok mu konvencionalni realisticki elementi kao što su fabula, opisi likova, interijera, eksterijera, krajolika, služe prvenstveno socijalnoj i psihološkoj karakterizaciji likova, osobito Lucije Stipancic, "najprodubljenijeg i najsloženijeg ženskog lika citave hrvatske književnosti 19. stoljeca" (K. Nemec). Smatra ga se i nagovještajem modernistickog izraza, a kritika ga danas drži najboljim romanom hrvatskog realizma.

Lektira za 3. razred srednje škole.