Željka Horvat Cec uspješno se služi razlicitim pjesnickim registrima kako bi pronašla pravi glas kojim bi oblikovala traume odrastanja, bolesti, ljubavi, zlostavljanja... koje pokušava analizirati i razumjeti u knjizi Moramo postati konkretni. Ili kako bi se suprotstavila primitivizmu i nasilju, prokazala glupost, prekoracila konvencije... Pripovjedacica, ako se tako može nazvati pjesnicki glas u prvom licu, oblikuje svijet na cijem suprotnom polu stoji drugi kojeg se boji i kojem se pokušava približiti. To prilaženje drugom cesto je praceno strahom i sumnjom, a seks, kao jedna od strategija tog približavanja, uz ljubav naravno, najcešce je trenutak oduška, slobode, brisanja granica.
I u dužim narativnim dionicama, i u onima u kojima su veze izmedu oznacitelja i oznacenog mnogo labavije, Željka Horvat Cec pokazuje zavidnu spisateljsku vještinu, ali i hrabrost, jer doista je, usprkos posvemašnjoj seksualiziranosti društva, i danas rijetkost da jedna pjesnikinja tako konkretno, a daleko od svake banalnosti, progovori o ženama i muškarcima u intimnom i društvenom klincu.