Juran i Sofija

Najpoznatije Kukuljevicevo dramsko djelo je povijesna tragedija Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839). Premda se kasnije dokazalo da nije u potpunosti izvorna - nastala je na temelju drame njemackoga autora L. Gindla, voditelja jedne njemacke glumacke družine koja je putovala Austrijom i nastupala i kod nas, a osim toga isprva je napisana na njemackom i potom prevedena na hrvatski - iznimno je znacajna kao prva preporodna štokavska drama. Iste godine kad je objavljena, izvela ju je amaterska glumacka u Sisku, a godinu dana kasnije u Zagrebu, u kazališnoj zgradi na Markovom trgu, izvodi je Domorodno teatralno društvo, što je pocetak novoga hrvatskog kazališta. Kukuljevicevi uzori su kasnoromanticarski njemacki dramaticari (Schiller, Körner, Kotzebue), cija je djela gledao u Becu. Kao i kod povijesnih drama drugih njegovih istomišljenika, i Kukuljevicevu je u drami najvažnije domoljublje i promicanje politike i ideja nacionalnog pokreta.

Ivan Kukuljevic Sakcinski (1816.-1889.) hrvatski je povjesnicar, književnik, bibliograf i politicar. Godine 1837. postao je suradnikom Ljudevita Gaja, pisao u Danici te je bio jedna od vodecih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U Hrvatskome saboru održao je 2. V. 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku zahtijevajuci da se on uvede kao službeni jezik u škole i urede u Hrvatskoj. Osnovao je Društvo za povjestnicu jugoslavensku (1850.), u kojem je bio tajnik i predsjednik. Od 1861. do 1867. bio je veliki župan Zagrebacke županije, a 1865–67. i banski namjesnik. Jedan je od osnivaca Samostalne narodne stranke (1863.), u kojoj je pristao uz politiku I. Mažuranica. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grckoj i Italiji (1854., 1856–57. i 1873) i prikupljao gradu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine.