Ekstaze i mamurluci

Ova je knjiga bila napisana nadušak pocetkom 1989. godine (a u prodaji se pojavila krajem iste) pa molim da se stalno ima na umu kako taj prvotisak od ovoga ponovljena izdanja dijeli 27 godina. Pojavila se dakle u najgorem mogucem trenutku, u sam suton raspada(nja) do tada postojecega socijalistickog uredenja, ali to nije smetalo da kao senzacija njena naklada bude na eks iscrpljena. Zainteresirano je citateljstvo naprosto žedalo za jednom ovakvom zbirkom feljtonisticko-esejistickih i komparativno-kulturoloških egzaltacija „vinskog užitka“. Jer do tada su kod nas postojale samo strucne publikacije o vinogradarstvu i podrumarstvu, dakako, vrlo važne, potrebne i cijenjene prema svojim svrhama i namjenama, ali mnoštvo je vinopija trebalo nekakvo solidno „opravdanje“ za svoju strast. Masovni mediji, narocito tiskani, još nisu bili osvojili slobodu u kojoj bi bili mogli hvaliti takva posebna (finija) hedonisticka zadovoljstva, jer dok su vec poceli padati kojekakvi politicki zidovi u svijetu i oko nas, još se iz ostataka nisu oslobodili glasovi onih koji su tražili pravo na legalizaciju „finih nepca“ i na zastupanje antimoralistickih užitaka. E, tu je žed ugasila ova knjiga, prva svoje vrste u hrvatskoj tekstualnosti (zvali je mi i publicistikom!), jer se s punim autorskim uvjerenjem (obrazovanjem i iskustvom) upustila u literariziranje svakidašnje masovne i povremeno elitnije iskušavane enofilije (i pripadajuce joj gastronomije!). Doslovno u zadnji cas, prije nego se razbuktala sva naša medijska scena, ova je knjižica bila prva koja je ispjevala pean picu, ali ne pohvalu pijanstvu!