Dodi, sjest cu ti na lice

Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjeda pojava. No spisateljica Asja Bakic u knjizi eseja Dodi, sjest cu ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne društvene dogadaje. Žestoko se zalažuci za slobodu govora, autorica se obracunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se ticu rodne neravnopravnosti i transfobije. Krecuci od feminizma kao široko shvacenog humanistickog projekta, autorica kritizira propast socijalno uredene države, protuustavne napade na zdravlje žena te na javno zdravstvo opcenito. Ovim polemickim tekstovima ona strastveno brani ateisticke i humanisticke vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izražavanja i kulturom dijaloga, sve više na marginama naše svakodnevice. Eseji Asje Bakic zazivaju ideju zajedništva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo. Spisateljica pritom ne štedi one društvene pojave koje narušavaju zajedništvo, ne štedi pojedince i grupe koji šire govor mržnje. Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Piše iz eksplicitno feministicke perspektive koja cak ni u 21. stoljecu u Hrvatskoj nije dobrodošla iako nam je, s obzirom na nasilje nad ženama, nejednakost u placama i brojne druge nepravde prema ženama u društvu, još uvijek itekako potrebna. Bez dlake na jeziku, Asja Bakic se u knjizi Dodi, sjest cu ti na lice hvata ukoštac s temama koje ostatak zajednice najcešce izbjegava.