Danilo Kiš. Žamor povijesti

Kad je 2014. britanski povjesnicar i novinar Mark Thompson objavio Izvod iz knjige rodenih, Prica o Danilu Kišu, mnogi su u njemu prepoznali autora koji uz upucenost nudi inovativnost, a uz vještinu strast – biografa koji je postavio nove standarde kišologije. Sedam godina poslije, u Žamoru povijesti Thompson ce caroliju ponoviti – drugacije.
U šest iznimnih eseja život i djelo "velikog i nevidljivog pisca" (kako je Danila Kiša opisao Kundera) Thompson nam približava krecuci se vješto po istoj onoj crti na kojoj je Kiševa umjetnost nastajala – granici izmedu Književnosti i Povijesti.
Koliko se od buduceg Kiša može pronaci u pismima koja je nakon susreta u Makarskoj slao svojoj prvoj ljubavi, Jean McCrindle, kceri britanskih komunista? Koliko je na njega utjecao Samuel Beckett, autor za kojega je Povijest bila "nesvjestica" (za Kiša bila je žamor, užasan i neizbježan)? Kako se Kišev aksiom o nedjeljivosti etike i poetike upisuje i cita u njegovim djelima o europskim totalitarizmima, a kako u kontekstu zvjerstava pocinjenih na ovim prostorima, krajem istog tog krvavog 20. stoljeca? Kako je u dokumentima na kojima je temeljio svoje price znao cuti i prenijeti ono što povjesnicari precesto nisu – patnju covjeka?
Da bismo doista vidjeli Kiša, Mark Thompson u Žamoru povijesti nudi nam neocekivanu optiku, motiv koji je Kiš dijelio s Beckettom: oko muhe. Ono ce u istu sliku uhvatiti Miroslava Krležu i Jamesa Joycea, Sokrata i Hannah Arendt, Slavka Goldsteina i Emmanuela Le Roya Laduriea. Književnost i povijest, život i san. Više nego zasluženo, za ljubitelje i proucavatelje Danila Kiša, ovu bismo izvanrednu knjigu mogli nazvati prema njezinu zadnjem poglavlju: Alfabet.