Baudelaireova sjenica

Ova knjiga je napisana na talijanskom jeziku, ali njezin autor Roberto Calasso dao joj je francuski naslov: La folie Baudelaire. Rijec folie danas znaci ludost, ludilo; budalaština, ludorija, šala; pretjerivanje; ali znacila je prije takoder ladanjski dvorac; vrtna sjenica, paviljon. U posljednjem poglavlju knjige spominje se kako je zlobni i prosvijeceni kriticar Sainte-Beuve napisao da je Baudelaire sagradio “neobicnu sjenicu, dovoljno ukrašenu, dovoljno nagizdanu, ali dovoljno privlacnu i tajanstvenu”; smjestio ju je na “krajnju tocku romanticne Kamcatke” i nazvao Folie Baudelaire, jer su se tako u 18. stoljecu nazivale posebne gradevine posvecene dokolici i užitku. Na tom zabitnom i privlacnom mjestu, u zemlji koja se smatra pretežno nenastanjivom, ipak ne ce nedostajati posjetitelja — od Rimbauda do Prousta. Štoviše, ono ce postati neizbježnim raskrižjem onoga što se otada javlja pod imenom književnosti. To je prica nacinjena od pricâ koje naginju k tomu da se ispreplecu — sve dok citatelj ne otkrije da je tijekom nekoliko desetljeca Baudelaireova sjenica ponajviše bila grad Pariz.

Roberto Calasso, roden 1941. u Firenci, talijanski je pisac i nakladnik. Od samog osnutka 1962. radi za Adelphi Edizioni, a 1999. godine postao je i predsjednik te milanske izdavacke kuce. Nakon uspješne karijere u izdavaštvu, svrstao se medu vodece talijanske intelektualce.

Baudelaireova sjenica (2008) pripada ciklusu djela koje je teško žanrovski svrstati, a ukljucuje naslove La rovina di Kasch (“o Talleyrandu... i svemu ostalome”, 1983.), Svadba Kadma i Harmonije (o grckoj mitologiji 1988., hrvatski prijevod 2015.), Ka (o hinduskoj mitologiji, 1996.), K. (o Franzu Kafki, 2002.), Tiepolova ružicasta (o slikaru Giambattisti Tiepolu, 2006. hrvatski prijevod 2011.), L’ardore (o vedskoj filozofiji, 2010.) te zasad posljednji naslov, Il Cacciatore Celeste (2016).

Usto, Calasso je autor romana L’impuro folle (1974) te pet knjiga eseja: I quarantanove gradini (1991), La letteratura e gli dei (2001), Cento lettere a uno sconosciuto (2003), La follia che viene dalle Ninfe (2005) i L’impronta dell’editore (2013).

Preveo s talijanskoga: Mate Maras

51 ilustracija u boji