Tula

„Svijet iza prozora okretao se,
brujao, raspadao se, oštrio zube i
svjetlucao, a ja sam na svome dlanu
osjecao Tuline grudi ispod veste – pod
tankim nitima kucalo je pticje srce.”

Tula je jedan od najvažnijih litavskih romana postsovjetskog razdoblja. Litavci ga nazivaju omiljenom knjigom litavskih studenata, a kritika romanom koji je uveo elemente narativne „spontanosti“ i senzualnosti u suvremenu litavsku prozu. Tula prati boemski život neimenovanog pripovjedaca tijekom posljednjih godina sovjetskog razdoblja. On je naš vodic kroz Užupis, jednu od najsiromašnijih, ali i najuglednijih starih cetvrti Vilniusa, njegovo boemsko srce. Pripovjedac tu susrece brojne živopisne likove s obje strane morala. Lutajuci kroz stare ulice Vilniusa, on pije, trati vrijeme i sjeca se tjedna koji je proveo sa studenticom umjetnosti Tulom jer sjecanje je jedina konstanta u životu tog vagabunda i intelektualca koji živi na rubu društva, što ukljucuje i boravak u institucijama za lijecenje od alkoholizma. U samoj jezgri narativa tragicna je ljubav pripovjedaca i Tule, ljubav koju on nosi sa sobom, figurativno pa i doslovno, kroz svoje kaoticno postojanje. No ujedno, Tula je oda Vilniusu te kritika i socijalni komentar života i režima u sovjetskom razdoblju Litve u kojem ovaj intelektualac, kao i mnogi drugi u to vrijeme, nije mogao pronaci svoje mjesto. Kuncinasov roman, proza kroz koju progovara pjesnik, od objavljivanja 1993. postao je moderni klasik litavske književnosti.