Pod starim krovovima

Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.) jedan je od najznacajnijih pisaca hrvatskog realizma. U književnosti ostaje zabilježen kao raznovrstan pisac koji se uspješno nosio sa svim književnim i društvenim mijenama na prijelazu 19. u 20. stoljece, te je ostavši književno aktivan citavoga života iza sebe ostavio tridesetak svezaka proze. Iako predstavnik realizma u književnosti, kojemu je glavni uzor Turgenjev, Gjalski je u književnom radu medu prvima nagovijestio moderne tendencije, pa se dijelom svog stvaralaštva uklopio i u to književno-stilsko razdoblje. Njegov cjelokupni opus važan je i kao društvena, politicka te kulturna kronika jednog burnog doba hrvatske povijesti.

Jedno od najznacajnijih njegovih djela, "Pod starim krovovima" (objavljena 1886. godine s izvornim naslovom "Pod starimi krovovi") zbirka je 12 pripovjedaka s podnaslovom i istoimenim uvodom – "Zapisci i ulomci iz plemenitaškog svijeta". Iako zasebne cjeline, price, pisane u prvom licu, tematski su povezane idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih života u zagorskim kurijama. I sam pripadnik toga plemstva, Gjalski emotivno pristupa svijetu koji opisuje, pritom stvorivši glorificiranu sliku prošlosti u kojoj dominiraju intelektualno i moralno neupitni likovi plemenitaša. Nov pristup tematici i drukciji stilski postupci Gjalskoga svrstavaju u sam vrh hrvatske književnosti realizma, a zbirka se u cjelini smatra njegovim najuspjelijim ostvarenjem.

Lektira za 3. razred srednje škole.