Mama kuha rucak, tata cita novine

Majke doživljavamo sretnima, ispunjenima ljubavlju prema djeci, zadovoljnima svojom ulogom koja se prikazuje i kao najvece postignuce u ženskome životu. Tabu je govoriti cak i neutralno, a osobito negativno o majcinstvu. Nizom osobnih primjera, teorijski potkrijepljenih, analizom društvenih dogadaja, filmova, popularnih serija i književnih djela, Barbara Pleic Tomic prikazuje sve kontradikcije majcinstva, odupiruci se njegovoj romantiziranoj slici.

Knjiga Mama kuha rucak, tata cita novine tematizira važnu ali nevidljivu ulogu oceva u odgoju, analizira roditeljske prirucnike, propituje zanemareni odnos majcinstva i prava na pobacaj te trend slavnih majki koje, putem medija i društvenih mreža, svoje majcinstvo aktivno koriste za kreiranje vlastitog profesionalnog identiteta. Autorica istice ambivalentne osjecaje koje majke imaju prema djeci, klaustrofobiju roditeljske ljubavi te odnos majcinstva i kreativnog rada. Kako ocuvati vlastiti identitet, prostor i vrijeme za sebe i stvaranje nakon utapanja u pelenama i cjelodnevne brige za dijete?

Konkretna institucionalna i društvena potpora rijetko prati mitologiju svetosti majcinstva i politicke apele za radanjem što veceg broja djece. Možda ne znamo kad smo spremne postati majkama, možda u odnosu prema djeci ne možemo biti savršene, možda nas roditeljska uloga ispunja zebnjom, strahom i grižnjom savjesti, ali lakše je kad znamo da nismo same, da o tome promišljaju i drugi, i to argumentirano i razložno kao što to cini Barbara Pleic Tomic u knjizi Mama kuha rucak, tata cita novine.