Ladar

Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijeci na Istok, i svijet ce im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i raskoši. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i ladar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat ce im se. Skriveni u štaglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, djecake koji još uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvršavaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s “istinskim” neprijateljem. Svi cekaju... vrucina muti razum.
Putujuci krajolikom svog djetinjstva, više od osamdeset godina nakon povijesno odlucujuce vojne ofenzive, pripovjedac Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog ladara Harona. Ljudske price u predvorju ratnog pakla u romanu Ladar pulsiraju životom – sirovim, prijetecim, zacudnim i senzualnim – koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam slucaju i porucuje: rat nikada ne završi za nekoga tko ga je vidio.